Hetaje śviata adznačajecca ŭ pamiać pra toje, jaje archanioł Haŭryił, pasłany Boham u horad Nazaret, apaviaściŭ Dzievu Maryju pra biazhrešnaje začaćcie i naradžeńnie joju Syna.
Słova «dabravieščańnie» (pa-hrečasku — «jevanhielle») aznačaje «dobraja, radasnaja viestka», viestka pra toje, što pačałosia vyzvaleńnie čałaviečaha rodu ad hrachu i viečnaj śmierci.
Dabravieščańnie taksama supadaje ŭ narodnym ujaŭleńni z pačatkam viasny.
Taksama pa siońniašnim dni mierkavali, jakim budzie leta. Kali ciopły dzień, to i leta budzie ciopłym.
Taksama ličyłasia, što ŭ hety dzień nielha pracavać, tym bolš u harodzie. «Na Dabravieščańnie dzieŭka kasu nie placie, ptuška hniazda nie ŭje», — kazali ŭ narodzie.